Prvo pitanje je: da li vam se pojavi vrtoglavica kada mijenjate položaj u krevetu? Npr. prilikom okreta na drugu stranu zavrti vam se cijela soba ?
Ukoliko da, možemo posumnjati na BPPV!
Prije nastavka čitanja preporučamo da pročitate uvodni tekst: OVDJE
Često se takva vrtoglavica pojavi kada npr. posegnete za tenisice ili sagnete glavu i pogledate u pećnicu itd… Kod BPPV se prilikom određenih položaja glave pojavljuju kratkotrajni napadi vrtoglavice (do 60 sekundi). Osjećaj vrtoglavice može biti povezan s mučninom i povraćanjem. Subjektivni osjećaj za bolesnika s BPPV je izrazito neugodan. Gubitak sluha ili pojava zujanja u ušima (tinitus) nisu povezani sa BPV, a ne postoje niti druge neurološke smetnje. Približno polovica pacijenata žali se na neravnotežu između napada, pa postoji opasnost povećanog rizika od pada i posljedičnih ozljeda.
Tu ne govorimo o zamućenju vida i zanašanju pri naglom dizanju, gdje se vjerovatno radi o niskom tlaku. Dogodi se da se ortostatski tlak smanji zbog naglog podizanja i gravitacije, koja “spusti” cirkulaciju u donje ekstremitete, i tako mozak ostaje bez cirkulacije i kisika te doživljavamo kratkoročno zamućenje vida i kratkoročnu nestabilnost koja odmah u nekoliko sekundi prolazi ili pak doživljavamo nesvjesticu.
Većinom ovakve vrtoglavice traju godinama i ljudi se “naviknu” na njih i funkcioniraju sa ukočenim vratom i napetim mišićima ramena (m.trapeziusima) i mišičima duž vratne i prsne kralježnice, koji pokušavaju vrtoglavicu smanjiti i učiniti ju podnošljivijom.
Zašto je to tako?
Mozak koji osjeti njihanje, ljuljanje i vrtloženje podiže tonus u mišiće oko vrata i glave kako bi ukočio vrtloženje i vrat, te mozak i mišići pokušavaju “zagipsati” poziciju da se vrtloženje zaustavi.
No, kod BPPV to je samo privremeno i vrtoglavica se nastavlja idućim krivim pokretom.
Često se problemi pokušavaju riješiti masažama i vježbama. Masaže samo djelomično riješe problematiku (smanje simptome, ne i uzrok), a vježbe ponekad i pogoršaju stanje jer podignu tonus u ionako napetim mišićima.
BPPV (Benigna Paroksizmalna Pozicijska Vrtoglavica) je jedna od načešćih vrtoglavica, a karakteriziraju je kratke epizode od blagih do intezivnih vrtoglavica, uz mučninu, a često i povraćanje. Simptomi se javljaju u određenim promjenama položaja glave: ležeći,sjedeći ili stojeći. Subjektivni osjećaj je za bolesnika s BPPV izrazito neugodan.
BPPV uzrokuje kratkotrajne epizode umjerene do intenzivne vrtoglavice. Okidač su najčešće specifične promjene položaja glave. Može se pojaviti kod pomicanja glave gore – dolje, kod polijeganja, kod okretanja u krevetu ili ustajanja iz ležećeg u sjedeći položaj.
UZROK:
BPPV se javlja kada se kristali kalcijevog karbonata (koji su uronjeni u sacculus i utriculus) prolaze u osjetljive cijevčice unutarnjeg uha, tj. kristali oteolita pređu u stražnji polukružni kanalić uha. Poremećaj podražava osjetne dlačice u stražnjem polukružnom kanaliću izazivajući osjećaj kretanja.
Naime, kod nesmetanog prolaska tekućine kroz te kanaliće naš mozak prepoznaje u 3D opciji gdje se nalazimo u prostoru (npr. zažmirimo i nagnemo glavu naprijed-nazad ili lijevo-desno).
Kako je naš mozak znao da smo nagnuli glavu npr. u lijevu stranu, iako žmirimo i ne vidimo poziciju?
Preko oteolita, tekućine u kanalićima i preko mehanizma koji se odvija u unutarnjem uhu. Kada se taj mehanizam poremeti povredom ili traumom, oteoliti se pokrenu i nađu se u kanalićima gdje sužavaju protok tekučine i stvaraju vrtloženje. Ista stvar se događa na mjestima gdje se rijeke sužavaju – pojavljuju se opasni vrtlozi!
ETIOLOŠKI ČIMBENICI:
BPPV je u najmanje trećine svih slučajeva idiopatski, odnosno, ne može mu se precizno utvrditi uzrok, dok su potencijalni razlozi BPPV-a mnogostruki:
- Traume glave / udarci glavom i u glavu / padovi,
- Spontana degeneracija statolitnih membrana u utriculusu (središnjoj komori unutarnjeg uha), koja se pojavljuje češće kod osoba starije dobi,
- Kontuzija labirinta,
- Upala unutarnjeg uha,
- Kirurški zahvati na uhu,
- Nedavne virusne infekcije ili povijest virusnih infekcija unutarnjeg uha (virusni neuronitis),
- Dugotrajna anestezija ili mirovanje u krevetu,
- Dugotrajna loša pozicija glave (kod frizera, zubara, na operacijskom stolu…),
- Prethodne bolesti vestibularnog aparata (npr. Menierova bolest),
- Začepljenje prednje vestibularne arterije.
Sa porastom životne dobi, pogađa sve više osoba te kod osoba starije životne dobi može ozbiljno ugroziti ravnotežu te može dovesti do potencijalno opasnih padova. Iako je BPPV izrazito neugodan, vrlo rijetko je znak ozbiljnog poremećaja. Najveća opasnost proizlazi iz povećanog rizika od pada uslijed poremećaja ravnoteže.
Često se vrtoglavicama iz neznanja pripiše psihički uzrok, jer se drugih uzroka ne nalazi, te osoba završi kod psihologa ili psihijatra, i često na bespotrebnim lijekovima (medikamentima).
DIJAGNOSTIKA
Kako se postavlja dijagnoza BPPV-a?
Za razliku od većine drugih uzroka vrtoglavice, postavljanje dijagnoze BPPV-a je relativno jednostavno, i ne zahtijeva sofisticiranu opremu i postupke. Osnovu dijagnostike čine anamneza, a potom specifični klinički pregled. Kao prvo potrebno je u razgovoru s bolesnikom prikupiti karakteristične anamnestičke podatke (pojava vrtoglavice pri specifičnim pokretima ili promjenama položaja glave i tijela), a zatim provesti specifični klinički pregled.
BPPV se dokazuje provokacijskim testovima, ovisno o kojem se labirintnom kanalu radi. Potrebno je izvesti specifičan test a potom ciljani manevar, tijekom kojeg se naglim promjenama položaja glave pokušava izazvati vrtoglavica i tzv. nistagmus (titranje očiju – ritmičko, nevoljno trzanje očnih jabučica). Karakteristično je da vrtoglavica nastupa s nekoliko sekundi latencije.
Osim karakteristične pojava nistagmusa (titranje očiju), važno je odsustvo drugih poremećaja prilikom neurološkog pregleda.
Za razliku od položajnog nistagmusa kod BPPV, položajni nistagmus kod promjena središnjeg živčanog sustava nema latenciju, zamor, ni subjektivni osjećaj, te može trajati čitavo vrijeme dok se tijelo zadržava u istom položaju. Nistagmus uslijed promjena središnjeg živčanog sustava može biti okomit ili promjenjivog smjera, te ako je rotacijski neočekivanog smjera.
Bolesnici s nistagmusom koji ukazuju na promjene središnjeg živčanog sustava podvrgavaju se magnetskoj rezonanci pomoću gadolinija.
LIJEČENJE:
U nekim slučajevima, akutni BPPV se zna povući spontano za nekoliko tjedana, ali se, može se pojavljivati mjesecima ili godinama.
U Poliklinici Medical Body Balance, BPPV liječimo izvođenjem manevra koji uključuje pokretanje glave kroz niz specifičnih položaja, a cilj je vraćanje “odbjeglih”, poremećenih statolita u utrikulus (u središnju komoru).
Manevar se može ponavljati prema potrebi i do zadovoljavajućeg rezultata.
Tretman se završava edukacijom kako i koliko se zadržati idućih nekoliko dana u vertikalnim pozicijama da bi povećali uspješnost tretmana i da se stateoliti zadrže i fiksiraju u središnjoj komori. Jedan od načina liječenja je da pacijent izvodi provokacijske pokrete rano tijekom dana, a u tom slučaju su sipmtomi tijekom dana minimalni, te je takvo stanje kratkotrajno. Određenim vježbama položaja glave razgrađuje se talog, a vrtoglavica se smanji ili nestaje.
Primjena lijekova nije efikasna kod BPPV i nije preporučljiva budući da zna dugo trajati, da ne bi pri tome došlo do nepotrebnog pogoršanja poremećaja ravnoteže.
Znanstveno potvrđene činjenice:
– Benigna paroksizmalna pozicijska vrtoglavica je 2-3 puta češća kod žena nego kod muškaraca.
– Važno je razumijeti BPPV ne samo kako bi se izbjegle skupe, i u većini slučajeva nepotrebne dijagnostičke procedure, nego zato jer je tretman brz i djelotvoran u više od 90% slučajeva.
– BPPV je najčešća periferna vestibularna disfunkcija i pojavljuje se u obliku kratkih, epizodičnih vrtoglavica koje ovise o položaju glave.
-BPPV je benigna disfunkcija koja, u večini slučajeva, može se tretirati neinvazivno na vrlo jednostavan način. Stoga, edukacija pacijenta te potvrđivanje iste su esencialna komponenta tretmana BPPV-a.
-U 25% slučajeva dolazi do spontanog poboljšanja nakon mjesec dana, te u 50% slučajeva nakon 3 mjeseca, međutim tretman istog može pomoći tome da se smanji nelagoda uzrokovana vrtoglavicama te moguće poslijedice iste. Štoviše, recidivi i remisije su nepredvidive te su moguće kako kod osoba koje su tretirale disfunkciju kao i kod onih koji nisu. Upravo zato je od iznimne važnosti edukacija pacijenta, kako bi mogli predviditi situaciju te bi se mogli snaći u istoj.
Prvi korak u liječenju svake mišićno-koštane problematike, pa tako i ove je detaljna dijagnostika i rezervacija termina za fizioterapeutski pregled ili specijalistički pregled fizijatra na kojem ćemo u obzir uzeti sve bitne parametre i zajedno dogovoriti modalitet terapije koji je u datom trenutku najbolji za Vas i Vaše zdravlje.
Izvori:
Bruintjes TD, van der Zaag-Loonen HJ, Eggelmeijer F, van Leeuwen RB. The prevalence of benign paroxysmal positional vertigo in patients with osteoporosis. Eur Arch Otorhinolaryngol. 2018 Dec;275(12):3083-3086. [PubMed] [Reference list]
Guo Xiang-Dong. Benign paroxysmal positional vertigo. J Neurosci Rural Pract. 2011 Jan-Jun; 2(1): 109–110.
Peng You, MD, Ryan Instrum, MD, and Lorne Parnes, MD,FRCSC. Benign paroxysmal positional vertigo. Laryngoscope Investig Otolaryngol. 2019 Feb; 4(1): 116–123. Published online 2018 Dec 14. doi: 10.1002/lio2.230
Lynn S, Pool A, Rose D, Brey R, Suman V. Randomized trial of the canalith repositioning procedure. Otolaryngol Head Neck Surg 1995;113(6):712–720. [PubMed] [Google Scholar]
Bhattacharyya N, Gubbels SP, Schwartz SR, et al. Clinical practice guideline: benign paroxysmal positional vertigo (update). Otolaryngol Head Neck Surg 2017;156(Suppl 3):S1–S47. [PubMed] [Google Scholar]
Kim J‐S, Zee DS. Benign Paroxysmal Positional Vertigo. N Engl J Med 2014;370(12):1138–1147. [PubMed] [Google Scholar]
Povezane objave
